VIDEOINTERVJU / Osman Hadžikić: Jedva čekam pokazati svoje kvalitete u HNL okruženju

Ivan Sušak je prošlost, a Osman Hadžikić trebao bi biti budućnost Slaven Belupa. Ovaj 29-godišnji reprezentativac BiH, rođen u Austriji, priključio nam se na slovenskom dijelu priprema, nakon što je s čelnicima kluba potpisao ugovor na dvije godine. Pun iskustva, životnog i igračkog, Hadžikić je proteklih godina ostavio veliki trag u elitnom rangu BiH nogometa, gdje je braneći boje Veleža dvije godine zaredom proglašen najboljim vratarem lige. Stoga ne čudi što mnogi od njega visoka očekivanja imaju i u Slaven Belupu, gdje se, doduše, za jedinicu treba tek izboriti. Međutim, kako je naglasio u razgovoru za klupske stranice, spreman ja na sve izazove i jedva čeka da se dokaže u HNL okruženju. Što nam je još rekao pročitajte, odnosno pogledajte u nastavku…

Nakon odlaska Suška dugo se pričalo o novom vrataru Slaven Belupa, na kraju je odluka pala na tvoje ime. Je li te iznenadio poziv iz Koprivnice?

Prve kontakte sa sportskim direktorom kluba imao sam prije otprilike mjesec dana, pitao je vidim li se u Koprivnici, rekao sam da se vidim, ali želio sam još malo pričekati, jer sam ugovorom bio vezan uz Velež do kraja lipnja. Na kraju smo se dogovorili i sretan sam što sam sada ovdje. Hvala sportskom direktoru i treneru što su se potrudili da dođem, suigrači su me brzo prihvatili i jedva čekam utakmice.

Kad smo već kod Suška, neće ga biti lako zamijeniti. Lani je bio izabran u idealnu momčad HNL-a, to je veliki izazov?

Neće ga biti lako zamijeniti. Znam Suška, gledao sam i utakmice HNL-a, stvarno je dobro branio i bit će to veliki izazov, ali dat ću sve od sebe da ga dostojno zamijenim.

Moramo i tebe pohvaliti, jer si identična priznanja dobio u BiH ligi. Dvije godine zaredom izabran si za najboljeg golmana prvenstva.

Tako je, ponosan sam na ta priznanja, na temelju kojih sam dobio i poziv u BiH reprezentaciju. Prošle godine dobio sam prvi poziv, sad sam godinu dana član te selekcije i normalno da sam zadovoljan i ponosan biti dio reprezentacije.

Kako je uopće bilo u Mostaru, u Veležu? Proveo si tamo tri godine.

Kada se sve zbroji, rekao bih da je bilo prelijepo. Bilo je to dobro iskustvo s usponima i padovima, kao i kod svakog sportaša, ali kada sve skupa pogledam, bile su to tri uspješne godine. Dvaput sam izabran za najboljeg golmana, dobio sam poziv u reprezentaciju i za mene je to bilo pozitivno iskustvo.

Zanimljiva karijera je iza tebe. Rođeni si Austrijanac, tamo si proveo veći dio karijere, a matični klub je bečka Austrija. Možeš li nam malo predstaviti taj svoj nogometni put?

Prve seniorske korake napravio sam u Austriji iz Beča, debi sam imao s 18 ili 19 godina, ne sjećam se točno, ali znam da sam već do 21. godine imao 80 utakmica u nogama. A u to vrijeme imali smo baš dobru ekipu, konkurencija je bila velika, tako da sam sretan na te brojke i priliku da uopće igram za jedan tako veliki austrijski klub. Kasnije sam otišao u Švicarsku, bio sam na posudbi u Zaprešiću godinu dana pa sam se vratio u Austriju, točnije Admiru, gdje nisam dobio priliku i nakon toga otišao sam u Velež i proveo uspješne tri godine.

Sad te čeka HNL, liga koja je kvalitetom jača od one iz koje si došao. Veseliš li se novim izazovima, stadionima, okruženju…?

Iskreno, jedva čekam da zaigram u HNL-u. Liga je dobra, ima puno dobrih kluba i jedva čekam da branim i pokažem svoje kvalitete u tom novom okruženju.

Kako gledaš na vratarsku konkurenciju? Tu su Čović i Marković, dva vrlo iskusna i dugogodišnja slavenaša…

Mislim da konkurencije uvijek treba biti. Na svakoj poziciji, ne samo vratarskoj, jer to nosi samo dobre stvari. S vratarima se dobro razumijem, slažemo se, dobro su me prihvatili, pokušavam neke stvari naučiti od njih, možda oni nešto nauče od mene, no najvažnije da smo svi dobri i onda neće biti nikakvih problema.

Jesi li poznavao njih ili možda nekog drugog iz aktualnog kadra prije nego si došao?

Moj prijatelj Mlinarić pričao mi je o Slavenu često, to je njegov klub, tako da znam puno toga. Od igrača poznajem Čovića, poznajem Mitrovića, koji je došao kada i ja, poznajem Išasegija, jer smo skupa igrali u Veležu, a od ovih ostalih imena moram tek zapamtiti.

Na osobnoj razini, koje ciljeve si zadao sam sebi?

Biti uspješan s ekipom, jer ako je ona uspješna, onda budem i ja. Dat ću sve od sebe, želim biti od pomoći, čvrsta karika, stup obrane.

Kakva su očekivanja od Slavena, koliko može ova ekipa? Navijači ponovno priželjkuju borbu za europske pozicije…

Pratio sam klub prošle godine, vidio da ste dogurali do finala kupa. Nažalost, niste ga osvojili, a i u prvenstvu je nedostajao samo jedan bod za Europu. Mislim da ove godine možemo još više toga napraviti. Jako sam pozitivan po tom pitanju, vidio sam kako se trenira, ide se jako, igrači su kvalitetni i vjerujem u dobre rezultate, dobru sezonu.